2002 OBNOVLJEN LAPIDARIJ NA SUSTIPANU
svibanj 2002. godine
Svečanom primopredajom ključeva dogradonačelniku Miroslavu Buličiću, predsjedniku splitskog Lions cluba Ivan Mosettig na simboličan način je građanima Splita darovao obnovljeni Lapidarij na groblju Sustipan.
Donacijom obitelji Marijana Dužića i sredstvima ACI cluba d.d., prema projektu Konzervatorskog odjela, realizirao je Lions club Split na blagdan sv. Dujma 2002. godine.
Sustipanski poluotok značajno je kulturno-povijesno područje grada Splita, koje nosi svoje ime po opatiji i crkvi sv. Stjepana „pod borovima“ koja se nalazila i imala važnu ulogu u srednjovjekovnoj povijesti grada.
U geomorfološkom pogledu Sustipan je greben, smješten na jugozapadnoj strani splitske gradske luke, koji se u smjeru zapad-istok pruža u dužini od oko 500 metara. Niži, istočni dio grebena je sama hrid, a na srednjem i zapadnom dijelu su naslage humusa. Na najvišem srednjem dijelu bila je sagrađena benediktinska crkva i južno od nje samostanska zgrada do samog južnog ruba poluotoka.
Povijesni slojevi na Sustipanu prate se još od antičkog doba. Poluotok su koristili stanovnici rimskog Spalatuma koji su na tom prostoru imali možda neku gospodarsku zgradu ili groblje.
U starokršćansko doba tijekom V. Ili VI. stoljeća na tom je prostoru bila sagrađena prva kršćanska crkva, kojoj su ostaci djelomično bili uklopljeni i u ranosrednjovjekovnu baziliku. Starokršćansko groblje na tom prostoru dokazuju ostaci sarkofaga.
Koristeći se dijelovima ranije arhitekture Benediktinci su u ranom srednjem vijeku podigli svoju crkvu: trobrodnu jednoapsidnu baziliku, koju pojedini istraživači po tipskoj pripadnosti pripisuju starokršćanskom dobu. Crkva se kao postojeća građevina prvi put spominje 1020. godine, a vezana je i uz događaje iz života Splita starohrvatskog doba. Njezin ugled u srednjem vijeku bio je, među ostalim, vezan i uz ekonomski položaj ostvaren oporukama istaknutih građana, koji su pripadali benediktinskoj opatiji. Među ostalim tamo se zaredio i hrvatski kralj Stjepan II., jedan od zadnjih kraljeva iz dinastije hrvatskih narodnih vladara.
Ranosrednjovjekovna crkva više je puta mijenjala svoj liturgički namještaj, koji je pronađen istraživanjem ili je ostao nakon rušenja crkve kao npr. zabat s likom Krista, jedan od najljepših primjera ranoromantičke skulpture u Hrvatskoj.
U razdoblju splitske autonomne općine XII.-XIV. stoljeća slijedio je dalji razvitak crkve i opatije na Sustipanu. Sačuvane su skulpture i slike iz doba zrelog i kasnog srednjeg vijeka, a najveći građevinski zahvat bila je gradnja zvonika uz sjeverozapadni kut bazilike.
Opadanje značenja samostanskog sklopa i crkve na Sustipanu počinje odlaskom Benediktinaca sredinom XV. stoljeća. Krajem XVII. stoljeća dokinuta je sustipanska komenda, a sve crkvene građevine predane su splitskom Nadbiskupskom sjemeništu.
Bazilika je u reduciranom opsegu zabilježena na slikama grada iz XVIII. stoljeća, a porušena je početkom XIX. stoljeća. Na dijelu njezina prostora sagrađena je 1814. postojeća crkvica u koju su ugrađeni stupovi iz Dioklecijanove palače, što su nekada bili korišteni i u ranosrednjovjekvnoj bazilici.
Uskoro se na tome položaju oblikuje i staro splitsko groblje. Splitski arhitekt Vicko Andrić projektirao je 1822. groblje koje se tijekom XIX. stoljeća postupno širilo, obogaćeno mnogim vrijednim nadgrobnim spomenicima. Glorijet po sredini Sustipana jedini je današnji arhitektonski ostatak Andrićeva projekta.
Otvaranjem novog gradskog groblja na Lovrincu 1928. godine sustipansko groblje ostaje izvan upotrebe, a 1931. godine uslijedila je zabrana ukopavanja na tom prostoru.
Staro groblje na Sustipanu s vremenom je postalo sve više zapušteno, a gradska je uprava '50-ih godina XX. stoljeća donijela odluku o premiještanju grobova na novo groblje.
Groblje je preneseno 1959. do 1962. godine kada su otkriveni i djelomično restaurirani ostaci bazilike i samostana uz postojeću crkvicu.
Već je tada došlo do zamisli o gradnji lapidarija u kojem bi se izložili svi povijesno-kulturni slojevi od antike do groblja iz XIX. stoljeća. Bili su izgrađeni i zidovi lapidarija, ali je rad prekinut.
Izgradnjom lapidarija u sklopu cjelovitog projekta uređenja sustipanskog parka i izloženom arheološkom i povijesno-umjetničkom građom bar bi se donekle sačuvala uspomena na Sustipan kao istaknuto kulturno-povijesno područje grada Splita.
Ovu dugogodišnju zamisao, donacijom obitelji Marijana Dužića i sredstvima ACI cluba d.d., prema projektu Konzervatorskog odjela, realizirao je Lions club Split na blagdan sv. Dujma 2002. godine.
Fotografija sponzora gospodina Marijana Dužića, poduzetnika s Brača i Lea Kureta, predsjednika kluba i voditelja projekta "Lapidarij" ispred lapidarija na Sustipanu u svibnju 2002. godine. Lapidarij je zgotovljen i svečano stavljen u funkciju uoči blagdana sv. Duje godine 2002. godine
članak iz Slobodne Dalmacije
