2008 Regate Lions Cup - "Jedrima protiv droge"
Regata je krenula kada je u Splitu otvoren Centar za prevenciju ovisnosti od droge. Prva sredstva za Centar smo dobili od Lionsa internationala i to oko tridesetak tisuća dolara.
Međutim to je sigurno malo za tako jednu veliku aktivnost koja će trajati godinama pa valja naći sredstva za rad Centra. Zbog toga se održava regata za koju su ideju dali Lionsi iz Trogira. To nije neka regata na kojoj se obaraju rezultati, dosta je ležerna, to su ljudi koji su jedrili, ali ne moraju puno znati o regatavanju.
Jedri se na regatnim brodovima i to tako da se jedan brod koristi za tri posade, ukupno će dakle biti 36 posada. Cilj nam je humanitarna aktivnost, ali i turistička promocija.“
Mi pomažemo
Lions je kratica engleskih riječi: sloboda, inteligencija i pamet i sigurnost vlastitog naroda. Lav je zbog te kratice simbol koji je u svim našim amblemima. Ta udruga je osnovana 1917. u Americi. Slogan udruge je: we serve (pomažemo, služimo). Udruge su sebi postavile zadatak i druženja gdje bi ljudi radili i družili se neopterećeni vjerama, strankama, svjetonazorima. O tome se u Lionsima ne govori, to su stvari koje među nama nemaju nikakva značenja. Prvi Lions klub se osnovao u Hrvatskoj najprije u Dubrovniku prije deset godina, potom u Splitu, a danas u Hrvatskoj postoji cijela mreža od 40-ak Lions klubova.
- Od kada se održava regata Lionsa?
Uz naše velike akcije kakve su borba protiv droge, borba protiv sljepoće, u čemu smo mi u Hrvatskoj jako aktivni, kao i u borbi na suzbijanju dijabetesa, idu i lokalne akcije u koje spada i ta naša regata. Regata je krenula prije tri godine kada je u Splitu otvoren Centar za prevenciju ovisnost
- Od kada se održava regata Lionsa?
Uz naše velike akcije kakve su borba protiv droge, borba protiv sljepoće, u čemu smo mi u Hrvatskoj jako aktivni, kao i u borbi na suzbijanju dijabetesa, idu i lokalne akcije u koje spada i ta naša regata. Regata je krenula prije tri godine kada je u Splitu otvoren Centar za prevenciju ovisnost
i od droge. Prva sredstva za Centar smo dobili od Lionsa internationala i to oko tridesetak tisuća dolara.
Međutim to je sigurno malo za tako jednu veliku aktivnost koja će trajati godinama pa valja naći sredstva za rad Centra. Zbog toga se održava regata za koju su ideju dali Lionsi iz Trogira. Ove godine se održava po treći put. To nije neka regata na kojoj se obaraju rezultati, dosta je ležerna, to su ljudi koji su jedrili, ali ne moraju puno znati o regatavanju. Kako svaka posada može izabrati pravog skipera, za kormila tih brodova dođu najpoznatiji i najiskusniji jedriličari i skiperi.
Jedri se na regatnim brodovima i to tako da se jedan brod koristi za tri posade, ukupno će dakle biti 36 posada. Cilj nam je humanitarna aktivnost, ali i turistička promocija. Očekujemo da će u Trogir doći više od 700 ljudi, posade su Lionsi iz svih hrvatskih klubova, imamo nekoliko stranih, 4-5 slovenskih, jednu njemačku i jednu austrijsku posadu. Napominjem da svatko od njih plati svoju startninu od čega, kad se odbiju troškovi, ostaje novac za Centar, a večere i druženja svatko plaća sebi sam.
Tu su i sponzori koji nam daju pa se skupi 50 do 100 tisuća kuna koje idu izravno za centar za borbu protiv ovisnosti od droge. Ovom prilikom ćemo u hotelu Palace, gdje je smješten najveći broj naših gostiju, biti proslavljena deseta godišnjica prvog Lionsa u Hrvatskoj.
- Kakve se akcije planiraju nakon ove?
Jedna od naših ideja za iduću godinu je otvoranje takozvane Kuće na po puta. To bi bila jedna kuća u kojoj bismo okupljali bivše ovisnike koji se nakon liječenja i komuna vraćaju i u momentu kada stupaju ponovno u život, postoji velika opasnost da se opet vrate drogi. Kad bi tu bio netko tko bi se o njima brinuo i vodio računa, tko bi im pružio materijalnu i stambenu sigurnost kroz godinu dana, onda bi vjerojatno i pokušaji njihove rehabilitacije i zapošljavanja dali bolje razultate.
Ali za to trebate imati novac.
- Splićanin ste generacijama unatrag, psihijatar decenijama, odavno ste postali opće mjesto grada, na utakmici navijači viču: "Triba te poslat kod Uglešića" i svi znaju gdje je to. Kakva je dijagnoza grada Splita?
Istina je, mi smo ovdje već osmu generaciju, više od 180 godina smo u ovom gradu. I zbog struke svi socijalni i ako hoćete psihološki problemi događaju se pred mojim očima. Ja najprije smatram da Split ne zaslužuje nikakav epitet grada slučaja, niti vražjeg otoka, to nije tako.
Međutim to je sigurno malo za tako jednu veliku aktivnost koja će trajati godinama pa valja naći sredstva za rad Centra. Zbog toga se održava regata za koju su ideju dali Lionsi iz Trogira. Ove godine se održava po treći put. To nije neka regata na kojoj se obaraju rezultati, dosta je ležerna, to su ljudi koji su jedrili, ali ne moraju puno znati o regatavanju. Kako svaka posada može izabrati pravog skipera, za kormila tih brodova dođu najpoznatiji i najiskusniji jedriličari i skiperi.
Jedri se na regatnim brodovima i to tako da se jedan brod koristi za tri posade, ukupno će dakle biti 36 posada. Cilj nam je humanitarna aktivnost, ali i turistička promocija. Očekujemo da će u Trogir doći više od 700 ljudi, posade su Lionsi iz svih hrvatskih klubova, imamo nekoliko stranih, 4-5 slovenskih, jednu njemačku i jednu austrijsku posadu. Napominjem da svatko od njih plati svoju startninu od čega, kad se odbiju troškovi, ostaje novac za Centar, a večere i druženja svatko plaća sebi sam.
Tu su i sponzori koji nam daju pa se skupi 50 do 100 tisuća kuna koje idu izravno za centar za borbu protiv ovisnosti od droge. Ovom prilikom ćemo u hotelu Palace, gdje je smješten najveći broj naših gostiju, biti proslavljena deseta godišnjica prvog Lionsa u Hrvatskoj.
- Kakve se akcije planiraju nakon ove?
Jedna od naših ideja za iduću godinu je otvoranje takozvane Kuće na po puta. To bi bila jedna kuća u kojoj bismo okupljali bivše ovisnike koji se nakon liječenja i komuna vraćaju i u momentu kada stupaju ponovno u život, postoji velika opasnost da se opet vrate drogi. Kad bi tu bio netko tko bi se o njima brinuo i vodio računa, tko bi im pružio materijalnu i stambenu sigurnost kroz godinu dana, onda bi vjerojatno i pokušaji njihove rehabilitacije i zapošljavanja dali bolje razultate.
Ali za to trebate imati novac.
- Splićanin ste generacijama unatrag, psihijatar decenijama, odavno ste postali opće mjesto grada, na utakmici navijači viču: "Triba te poslat kod Uglešića" i svi znaju gdje je to. Kakva je dijagnoza grada Splita?
Istina je, mi smo ovdje već osmu generaciju, više od 180 godina smo u ovom gradu. I zbog struke svi socijalni i ako hoćete psihološki problemi događaju se pred mojim očima. Ja najprije smatram da Split ne zaslužuje nikakav epitet grada slučaja, niti vražjeg otoka, to nije tako.
Izvod iz članka Slobodne Dalmacije, Prof. dr. sc. Borben Uglešić